Intervju · 14. rujna 2026.
Bivši voditelj prodaje, danas konzultant za razvoj karijere
Razgovarali smo s Markom , koji je nakon devet godina rada u IT korporaciji ostao bez posla preko noći. Umjesto krize, otkaz mu je postao prekretnica. Marko otvoreno govori o strahu, novcu, ponosu i konkretnim koracima koje je poduzeo u prvih šest mjeseci. * Puno ime i prezime osobe poznato je redakciji. Intervju se objavljuje anonimno na izričit zahtjev sugovornika.
Intervju u tvom inboxu prije nego je vidljiv na stranici.
Sjećam se točno: utorak ujutro, poziv za online sastanak, HR i moj manager. Cijeli razgovor trajao je možda deset minuta. Prvo što sam pomislio nije bilo "što ću sada" nego "što će ljudi reći". To me je iznenadilo. Shvatio sam da me više brine tuđe mišljenje nego sama situacija.
Iskreno, prva dva tjedna nisam radio ništa pametno. Svaki dan sam se "javljao" na LinkedIn, osvježavao oglase za posao i panično slao prijave na pozicije koje uopće nisam želio. Tek nakon toga sam se zaustavio i postavio si tri pitanja: koliko novca imam, koliko dugo mogu izdržati bez primanja i što zapravo želim raditi. Odgovori su bili: osam mjeseci sigurnosti, i ne želim se vratiti na istu vrstu posla. Od tog trenutka sve je bilo lakše jer je plan zamijenio paniku.
Zato što otkaz najčešće nije presuda o vašem radu nego o strukturi tvrtke. U mom slučaju, cijeli odjel je ukinut. Ja sam bio samo brojka u Excelu. Kad to prihvatite, oslobodite se krivnje koja vam ne pripada i možete racionalno gledati na situaciju.
Neizvjesnost oko identiteta. Devet godina sam bio "Marko iz prodaje u toj i toj tvrtki". Odjednom to više nisam bio. Financije su bile pod kontrolom, ponos je hvala Bogu vijek bio tu, ali to pitanje "tko sam ja sada" vraćalo se mjesecima.
Dvije stvari. Prvo, ne bih čekao otkaz da izgradim mrežu kontakata izvan vlastite tvrtke. Mreža se gradi dok vam ne treba. Drugo, odmah bih si postavio tjednu rutinu: jutro za traženje posla i intervju-e, poslijepodne za učenje (growth), navečer za obitelj. Bez rutine, slobodno vrijeme postane vaš neprijatelj. Struktura dana jedina je stvar koju nitko ne može oduzeti.
Ne morate sami prolaziti kroz sve, i definitivno niste izolirani slučaj. Također ne donosite nikakve velike odluke prvih dva/tri tjedna — emocije nisu savjetnik. Izračunajte koliko mjeseci sigurnosti imate, to je jedini broj koji je bitan. I ispričajte ljudima što se dogodilo, nema razloga da vas je sram javno reći da ste otpušteni. Svaki put kada sam rekao "dobio sam otkaz" umjesto neke eufemističke fraze, dobio sam pomoć, kontakt ili priliku. Ponos je najskuplja stvar koju možete nositi u nezaposlenosti.
Perspektiva iz prakse
Kod Marka mi je najupečatljiviji onaj zaokret nakon prva dva tjedna: od paničnog slanja životopisa na poslove koje zapravo ne želi, do tri hladna, jednostavna pitanja o novcu, vremenu i stvarnim željama.
Njegova rečenica da je ponos najskuplja stvar koju možemo nositi u takvim trenucima iznimno je točna. Otkaz u korporativnom svijetu najčešće nije presuda o nečijoj stručnosti, nego hladna odluka u tablici troškova.
Otkaz često nije korak unazad, nego bolno triježnjenje koje nas natjera da shvatimo da je jedina stvarna sigurnost ona koju nosimo u vlastitim vještinama i odnosima.
Robert
Urednik, Iza Izloga
Medijator, pokretačica projekta „Snažno kroz razvod“
Jelena Pavićević godinama je kao sutkinja gledala razvode iz sudnice. Danas kao medijator pomaže ljudima da kroz razvod prođu informiranije, dostojanstvenije i s manje nepotrebnih posljedica.
Pročitaj intervju →
Autorica i Coach - Odblokiraj se
Tanja Čani govori o izlasku iz toksičnog poslovnog okruženja, granicama, promjeni i hrabrosti da prestanemo biti osoba za koju smo godinama vjerovali da trebamo biti.
Pročitaj intervju →
Newsletter utorkom, srijedom i petkom - plus najava svakog novog intervjua.