Što raditi u prvih 30 dana nakon otkaza

Otkaz najviše boli u prvom tjednu, a najviše šteti u trećem - kad prođe adrenalin, a plan još ne postoji. Prvih trideset dana zato tretirajte kao posao s rokovima.

Kratki odgovor: prvi tjedan riješite papire i novac, drugi tjedan svoju priču i CV, treći i četvrti tjedan razgovore s ljudima. Prijave na oglase dolaze zadnje, ne prve.

Tjedan 1: papiri, novac, ritam

Prvo ono što ima rokove:

• provjerite otkazni rok, otpremninu i neiskorišteni godišnji odmor u ugovoru i odluci o otkazu
• prijavite se na evidenciju nezaposlenih u zakonskom roku (kasnija prijava obično znači manju ili nikakvu naknadu)
• napravite popis mjesečnih troškova i izračunajte koliko mjeseci možete izdržati
• zatražite potvrdu o radu i, ako je odnos bio dobar, kratku preporuku od šefa

Zatim ritam. Ljudi koji nakon otkaza zadrže vrijeme buđenja i jedan izlazak iz kuće na dan vraćaju se u posao brže od onih koji "iskoriste priliku za odmor" bez datuma povratka. Uzmite tri do pet dana pauze, s datumom kada počinjete.

Tjedan 2: vaša priča i CV

Sve dalje ovisi o jednom pitanju koje ćete dobiti u svakom razgovoru: "Zašto ste otišli?"

Odgovor ima tri dijela i traje ispod trideset sekundi:

1. činjenica, bez emocija: "Ukinuta je pozicija u restrukturiranju." 2. što ste tamo napravili: jedan konkretan rezultat s brojem 3. što tražite sada: jedna rečenica, jasna

Ono što ne radite: ne objašnjavate tuđe pogreške, ne branite se, ne ulazite u detalje sukoba. Svaka rečenica o bivšem šefu radi protiv vas, čak i kad ste u pravu.

CV u istom tjednu: jedna stranica ako imate do deset godina iskustva, dvije ako imate više. Svaki posao dobiva tri crte s rezultatom, ne s opisom dužnosti. "Vodio tim" nije rezultat. "Vodio tim od šest ljudi, skratili rok isporuke s pet na tri tjedna" je rezultat.

LinkedIn ažurirajte istog dana. Naslov opisuje što radite, ne što vam se dogodilo.

Tjedan 3 i 4: razgovori, ne prijave

Većina poslova se u našim krugovima dobije preko ljudi, a ne preko oglasa. Zato treći tjedan počinje popisom od dvadeset imena: bivše kolege, klijenti, dobavljači, ljudi s fakulteta, poznanici iz branše.

Svakome ide kratka poruka. Ne "trebam posao", nego:

> "Zdravo, X. Pozicija mi je ukinuta pa tražim nešto novo u području Y. Ako imaš petnaest minuta ovaj tjedan, zanima me kako to sad izgleda kod vas i koga bih trebao poznavati."

Cilj poziva nije posao. Cilj su dva nova imena. Petnaest razgovora u dva tjedna otvara više mogućnosti od stotinu prijava.

Paralelno prijavljujte pet do osam oglasa tjedno - ali samo one gdje zadovoljavate većinu uvjeta. Trideset prijava na sve što postoji troši vrijeme i samopouzdanje.

Novac: tri broja koja morate znati

• koliko mjeseci pokrivate iz ušteđevine i otpremnine
• koliki je minimalni mjesečni prihod bez kojeg ne možete
• koji je datum kada mijenjate strategiju (npr. prihvatate privremeni ili niže plaćeni posao)

Taj treći broj je važan. Bez datuma odluke, u petom mjesecu odlučuje panika.

Što ne raditi

• ne prihvaćajte prvi posao samo da prestane neugodnost, ako možete izdržati još dva mjeseca
• ne šaljite isti CV na sve - jedna prilagođena rečenica na početku vrijedi više od dizajna
• ne skrivajte otkaz. U malim tržištima svi znaju, a skrivanje izgleda gore od činjenice
• ne odgađajte razgovore dok ne budete "spremni". Spremnost dolazi iz trećeg razgovora

Kako izgleda uspjeh nakon 30 dana

Realan rezultat prvog mjeseca nije novi ugovor. Realan rezultat su riješeni papiri, uvježbana priča, spreman CV i updejtan LinkedIn, obavljeno petnaest razgovora (networking).

Ako to imate, ostatak je pitanje vremena, ne sreće.

Ako želite čitati kako to izgleda iz prve ruke, pročitajte intervju Marko Horvat: Dobiti otkaz nije korak nazad.